Losos iz kanadskih Rockiesa
Na odmoru u prirodi kanadskih Rockiesa, Ana je uživala u svježem lososu s krušnim mrvicama i bademima, a od konobara je saznala kako prepoznati najkvalitetnijeg lososa.
PRIČA
Sve što smo posjedovali u tom trenutku, stavili smo u prtljažnik rentanog automobila i krenuli u svoju novu avanturu, kroz kanadske Rockiese. Čisto je olakšanje, nakon dugog, vrućeg ljeta u Torontu, bilo zamijeniti asfalt zemljom, krovove krošnjama, smog kisikom. Gackali smo potocima, bacali žabice, penjali se pa spuštali, kupali pa grudali. Sretni kao mala djeca, napokon smo dočekali svoj odmor u prirodi.
Svaki smo se dan divili raznolikim čudima prirode; slapovima, potocima, jezerima neobičnih boja, planinama, glečerima, snijegu, kiši, suncu. Čak i jednom mladom crnom medvjedu.
Jedan smo se dan šetali kroz riječni kanjon, oblikovan pomicanjem ledenih glečera prema jugu. Sa svih su nas strana okruživale goleme klisure i beskrajna zelena prostranstva. I jedna grupica turista. Pomalo zbunjeni, polako smo im se približili dok su vrlo fokusirano, bez trzaja, uperenih fotoaparata, gledali u rijeku. Ništa se u toj rijeci nije zbivalo. Još zbunjeniji nego ranije, pridružili smo im se u besciljnom buljenju u slap. Odjednom, skok! Iscrpljeni je losos, po tko zna koji put, pokušao učiniti gotovo nemoguće, prijeći taj snažan slap uzvodno.
Sjedili smo tako tamo satima, uživali u pogledu, navijali. Dok nismo ogladnili, naravno. Spustili smo se u lokalni restorančić i naručili - što drugo nego lososa.
Nakon, sada već devet mjeseci provedenih u Kanadi, moram primijetiti kako im se nacionalna hrana nažalost svodi na hamburger i pomfrit. Zbog toga smo se ugodno iznenadili kada smo na meniju ovog restorana pronašli losos. Bio je pripremljen na način koji ću vam predstaviti, a nudili su ga pečenog na roštilju uz umak od limuna.
Konobar je bio dovoljno drag da s nama podijeli i par savjeta o nabavci kvalitetne ribe.
Za početak, obratite pažnju na boju. Svijetlo roza boja lososa najčešće ukazuje kako je ovo riba iz uzgoja. Divlji losos ima tamno crvenu boju mesa. Lososi iz uzgoja prošarani su tankim bijelim linijama, odnosno masnoćom, dok divlji, za vrijeme svojeg teškog života, ne uspiju natući dodatne kile. Treće, cijena. Divlji su lososi nešto skuplji od onih iz uzgoja.
Lososi iz uzgoja vrlo su kvalitetna i ukusna riba, samo je bitno znati razliku i ne dati se prevariti!
Sastojci za 3 osobe:
ZA LOSOS
- ½ kg fileta lososa
- šalica badema narezanih na listiće
- šalica krušnih mrvica
- šok 1 limuna ili limete
- 1 dcl maslinovog ulja
- 2 velika krumpira
- sol, papar
NAČIN PRIPREME
-
Krumpir dobro operite pa ga po dužini narežite na kriške. Posložite u pleh, zalijte s malo maslinovog ulja, posolite i popaprite po ukusu. Kako se krumpir ne bi zalijepio, moj je trik posipati pleh prstohvatom krušnih mrvica.
Krumpir stavite u pećnicu zagrijanu na 180°C pa pecite desetak minuta.
-
Pincetom očistite losos od sitnih kosti koje se protežu po sredini fileta.
Narežite losos na 3 fileta.
-
U zdjelici pomiješajte maslinovo ulje, limun, te malo soli i papra.
Umočite svaki filet u mješavinu limuna i ulja, pospite bademima i mrvicama pa ih nježno utisnite rukama.
-
Nakon što su se krumpiri napola ispekli, izvadite ih iz pećnice te na njih posložite losos.
Smanjite temperaturu pećnice na 150°C pa sve pecite još 15-ak minuta.
-
Losos poslužite uz krumpir, malo zelene salate s dresingom na bazi vrhnja i kopra.
Ili origana, ako ste upravo shvatili kako ste zaboravili kupiti kopar.