Domaći sladoled od badema i meda

PRIČA

Sladoled je slastica izrađena od mlijeka ili vrhnja, žumanjka i šećera kojima se dodaju različiti okusi, arome, boje i teksture. Nekad se tekstura dobivala ručno dok se danas smjesa uglavnom miješa u električnom uređaju sve dok se ne stvrdne u zaleđenu masu različite konzistencije.

Živimo u svijetu gdje je sve dostupno i gdje se neke stvari uzimaju zdravo za gotovo. Pišući ovaj tekst zapitao sam se kome se pripisuje otkriće sladoleda i kako su ljudi uopće proizvodili, dopremali i konzervirali sladoled u prošlosti. Dvoumio sam se između Talijana i Francuza kao vrsnih slastičara. Međutim, istražujući povijest sladoleda otkrio sam da su razne inačice hladnog deserta puno starije nego što sam mislio.

Talijanski specijalitet azijskog podrijetla

Stari zapisi navode kako sladoled originalno potječe iz Kine gdje se miješao led s mlijekom i dobivala se prva mješavina za koju možemo reći da je preteča današnjeg sladoleda. I stari su Rimljani otkrili draži ove slastice pa je tako rimski car Neron miješao snijeg i led donesen s planina s voćnim sokovima i usitnjenim voćem i dobivao vodeni pripravak sličan sladoledu.

Prvi pravi sladoled u Europu su donijeli Arapi, koji su za vrijeme svoje vladavine na Siciliji upoznali Talijane s vještinom zamrzavanja sladoledne kreme. Kako su Talijani i danas jedni od najboljih proizvođača sladoleda, korijeni njihova uspješnog bavljenja sladoledima možda leže baš u ovoj činjenici.

U Engleskoj je sladoled postao poznat na bogatom banketu kralja Charlesa II. u 17. stoljeću kada ga je pripremio i poslužio kraljev francuski kuhar. Bio je pjenast i sladak i svi su uzvanici navodno bili oduševljeni njime. Priča kaže da je Charles II. bio opsjednut uspjehom hladnog deserta te je platio pozamašnu svotu kuharu da zadrži recept u tajnosti. Kada je kralj svrgnut, recept prestaje biti tajnom i počinje se posluživati na europskim kraljevskim stolovima, a uskoro i među pukom.

Globalna slava sladoleda krenula je sredinom 19. stoljeća iz SAD-a gdje je izumljen prvi stroj za izradu sladoleda i prvi jestivi kornet. Ostalo je povijest!

Desert koji potiče kreativnost

Općenito gledajući, danas se sladoled može podijeliti na one kojima je baza izrade mlijeko/vrhnje i one kojima je baza voda. Posebna vrsta hladnoga deserta je semifreddo. To je vrsta polusmrznutog deserta, a ime mu doslovce znači "poluhladno".

Jedina stvar koja mi se ne sviđa kod semifedda je to što se u ohlađenu kremu na pari dodaje tučeno vrhnje. Iako se tako dobiva prozračnost i kremoznost deserta, meni to tučeno vrhnje ubije okus i aromu i cijeli mi desert djeluje dosta prazno.

Sladoled je uistinu jednostavno napraviti. Internet je krcat inačicama sladoleda koje u konačnici samo potiču vašu kreativnost i maštovitost. Čak vam ni stroj za sladoled nije potreban! Što se tiče kombiniranja i okusa, samo nebo je granica.

Dolaze topliji dani i vrijeme hladnih slastica. Donosim svoju omiljenu kombinaciju, a sam recept je krajnje jednostavan. Na osnovni, bazni dio možete dodavati okuse po vlastitoj želji. Meni se jako sviđa kombinacija tostiranih badema, meda i agruma.

Sastojci za 6 osoba:

NAČIN PRIPREME

1. 

   Pomiješajte slatko vrhnje i mlijeko, dodajte 100 g šećera te jednu ostruganu mahunu vanilije i sve stavite na slabu vatru.

   Kada zavrije, skinite s vatre i ostavite da se ohladi.

2. 

   Odvojite osam žumanjaka i pomiješajte ih u vatrostalnoj posudi sa 100 g šećera.

   Na pari istucite žumanjke u finu, gustu, pjenastu kremu i pritom pazite da vam jaja ne koaguliraju. 

3. 

   Nakon što se mlijeko i vrhnje ohlade, postupno ih umutite u kremu od žumanjaka.

   Dodajte grubo usitnjene bademe, med i naribane korice nešpricanih agruma te stavite u zamrzivač.

4. 

   Budući da nemam stroj za pravljenje sladoleda, osuđen sam na otvaranje zamrzivača svakih sat vremena i lagano miješanje smjese.

   Povremeno miješanje smjese omogućuje ravnomjernu raspodjelu svih sastojaka.

5. 

   Kao dodatak sladoledu možete napraviti neki hrskavi keks ili neki umak.

   Ovoj kombinaciji okusa izvrsno pristaje korica limuna i smokve kuhane u prošeku ili portu.